čuva se u crkvama i poslije mise, u prostoru koji se zove svetohranište ili tabernakul (pred njim gori vječno svjetlo). Kristovo tijelo pod prilikama kruha čuva se:

se svijet i život promatra u svjetlu vječnosti, ne svodeći čovjeka samo na zemaljsko. Kao vjernici povezani smo u jedno Kristovo tijelo , po euharistijskome daru, kao najvećoj uzajamnosti. Po njoj je naš život u suodnosu s drugima, a ljubav prema

nije nam moglo biti više darovano. Kristovo tijelo i krv u sebičnosti i zatvorenosti istini otajstva. Nije teško uočiti da živimo u vremenu i kulturi kojoj je potreban

s najvažnijom nakanom da nam Gospodin umnoži vjeru. Kristovo tijelo Crkvu, započinjemo Godinu vjere na koljenima, u stavu predanja i molitve, onako kako počinje svako istinsko

ili je mnoštvo, a Božja - i jedno i mnoštvo. Kristova Crkva koju čini mnoštvo ljudskih (vjerničkih) stanica je jedno Kristovo Tijelo . Svaki pojedinac je mala slika cijelog Tijela, jer u njemu živi Krist.

središtu crta Tijelo Kristovo raspeto na križu kiparskim oblikovanjem motiva. U toj šupljini odnosno u dubini plohe Kristovo Tijelo oblikovano je brisanjem njegove fizičke stvarnosti poentiranjem simboličkim konotacijama bijelom površinom te

konotacijama bijelom površinom te napose, svjetlom, kao gradbenim elementom forme. Kristovo Tijelo naglašavajući bjelinama ploha njegovu nematerijalnost, odnosno, transcendira je u njegovu božansku prirodu. Tu je

jasnoću. Pritom ne treba smetnuti s uma da Marija ne razumije što se događa premda to pokušava svim srcem. Misli da je Kristovo tijelo ukradeno. To joj se čini najlogičnijim objašnjenjem. Pokušava razumjeti, istovremeno otkrivajući daje njeno srce

različiti darovi, već prema raznolikosti Kristove milosti, ali je ta različitost u službi izgrađivanja jednoga Kristova tijela . Upravo zbog jedinstva njegova Mističnog tijela Krist je zatim poslao svoga Duha Svetoga i istodobno postavio svoje

simboličan naziv potječe od riječi brašno, temeljne sirovine pri izradi kruha. Kruh pretvorbom na sv. Misi postaje Kristovo tijelo . Ne treba stoga čuditi kako je u našim krajevima duboko ukorijenjen i omiljen među vjernim pukom jer kruh znači život.

u ovom vremenu u kojem živi svoju bitnu perspektivu i trebala bi se poistovjetiti s Kristovom sudbinom. Kristovo Tijelo , već je poistovjećena s njegovom sudbinom. Svaki puta kada je progonjena, ponižena, razapeta i kada je njezino

Crkvi, koja je trpjela i u tome dobu, ranjena i u tome vremenu grijesima svećenikâ i laikâ, i toliko više ljubljena kao Kristovo tijelo . Tako sveta Hildegarda govori i nama; o tome ćemo govoriti još naredne srijede.

s Kristovom Krvi, ulazimo u zajedništvo s tim Bogom ljubavi. No to zajedništvo ima i svojih zahtjeva: da i mi budemo Kristovo Tijelo koje se lomi i Kristova Krv koja se prolijeva za druge. Dakle nije riječ samo o pobožnosti i duhovnosti, nego i o

nedostojno (ili u teškom grijehu ili rastreseno, nesabrano, mehanički, tako da u pričesti uopće ne razabiremo Kristovo tijelo ). O tome će biti više govora u sljedećem broju. Želim završiti riječima sv. Augustina: ŤUsuđujem se za reći za

razmatrati kao školu oslobađanja od vlastitoga "ja ", ući u jedini kruh, koji je kruh sviju, koji nas ujedinjuje u jedno Kristovo tijelo . Euharistija je, po sebi, čin ljubavi, koji nas obvezuje na tu stvarnost iskazivanja ljubavi drugima. Kristova je